This town is a foreign movie without subtitles @ Zadruga Praksa, Pula, 2015.

Exhibition

By:marko vojnic gin
Activism, Conceptual, Printmaking
Title:
Not Available
Material:
Not Available
Size:
Not Available
Price:
Not Available
Fullscreen

Alternative content

Get Adobe Flash player

This town is a foreign movie without subtitles @ Zadruga Praksa, Pula, 2015.

Pulski umjetnik mlađe generacije, Marko Vojnić Gin, čiji rad, a koji izlaže od ranih dvijetisućitih, prije svega karakterizira snažna autoreferencijalnost, predstavio je svoju prvu grafičku mapu naziva “Ovaj grad je strani film bez titlova”. Mapa se sastoji od šest listova od kojih svaki rekontekstualizira odnosno reinterpretira određene filmske citate, grafike su izrađene u tehnici sitotiska, a producirane u DIY tiskari pulske inženjerske zadruge Praksa. Ova kolaboracija nije slučajna budući da se radi o jednoj od, na prvi pogled, najeksplicitnijih Vojnićevih serija sa značajnim (dnevno)političkim konotacijama. Zadruga Praksa, kroz posljednjih nekoliko godina formalnog djelovanja, a kojem je prethodio dug angažman kroz neformalne inicijative (Pulska grupa, Građanska inicijativa za Muzil “Volim Pulu”) na lokalnoj društveno-političkoj mapi afirmirala se kao jedno od središta civilne opozicije praksama vladajućih garnitura. Vojnićeve grafike metodom aproprijacije kultnih filmskih citata evocirajući neke od najznačajnijih političkih borbi u lokalnom kontekstu istovremeno potcrtavaju aktualna, globalna društvena pitanja. Iako se u svom radu često, vrlo suptilno, bavi pitanjem angažirane umjetnosti, Vojnić ovog puta vrlo direktno svoj rad koristi kao komentar političkog konteksta u kojem nastaje. Grafika kojoj je kao predložak poslužio film “Amore e anarchia” najeksplicitnije se referira na recentne političke događaje. Podnaslov filma ovvero: stamattina alle 10, in via dei Fiori, nella nota casa di tolleranza... mijenja u ovvero: 8.5.2014. alle 16:30 a piazza foro nella nota casa di tolleranza... Društvene kronike taj dan zabilježile su građanski prosvjed protiv privatizacije poluotoka Muzila održanog ispred gradske vijećnice na pulskom Forumu. Slučaj Muzil iscrpljujuća je, dugogodišnja priča o gospodarskom razvoju ovih područja koju vlast pokušava temeljiti na turizmu kao jedine opcije razvoja, no proces isključuje stanovnike grada kao i njihove realne potrebe. Metafora jezične barijere vješto ilustrira spomenutu isključenost. Valjalo bi čitatelja informirati na koje se medijske tekstove na primarnoj razini grafike referiraju. Radi se o šest filmskih ostvarenja talijanske kinematografije 60ih i 70ih godina prošlog stoljeća: “Amore e rabbia” (1969.), omnibus koji uključuje pet filmova pet talijanskih i jednog francuskog redatelja (Bellocchio, Tattoli, Bertolucci, Godard, Lizzani, Pasolini), “Uccellacci e uccellini” (1966.) Pier Paola Pasolinija, Padre padrone (1977.) braće Taviani, Antonionijev L'Eclisse (1962.), Film d'amore e d'anarchia, ovvero: stamattina alle 10, in via dei Fiori, nella nota casa di tolleranza... (1973.) Line Wertmüller te Nostalghia (1983.) Andreja Tarkovskog. Iako je potonji djelo ruskog redatelja, film je radnjom smješten u Italiju, a tamo je i sniman i produciran. Kao motivi grafika poslužili su still frameovi ili uvodne špice spomenutih filmova dok su nazivi grafika istovjetni filmskim. Referentne filmske citate autor grafika preuzima te zatim u sadržaj intervenira na niz različitih načina, ponekad ih tek prenosi u drugi medij, ili pak manipulira određujuće koordinate (poput vremena i mjesta), jezičnim intervencijama potičući višeznačnost. Temeljni postupak koji Vojnić koristi u proizvodnji ove serije jest aproprijacija. Terminom aproprijacije, prema Dantou, označavamo preuzimanje slika sa ustanovljenim značenjem i identitetom kojima se pridaje sveže značenje i identitet. Grafička mapa “Ovaj grad je strani film bez titlova” zbir je kako estetskih tako i vanestetskih elemenata, sada postavljenih u nove međuodnose. Krenuvši već od naziva mape detektiramo citatnost kao metodu, riječ je o parafrazi jednog od stihova Jovanottijeve pjesme kojom autor ilustrira svoju poziciju stanovnika, takozvanih civila, unutar grada, konkretno Pule, koji i sam nastanjuje. Ovaj grad tek je sinegdoha ukupnog prostora suvremenog društva. Ovim tekstom nemam namjeru analitički dekonstruirati svaku od šest grafika, no voljela bih skrenuti pozornost na neke vrlo značajne momente. “Non siamo matti, siamo seri” odnosno u slobodnom prijevodu “Nismo ludi, ozbiljni smo” u filmu Nostalgija Andreja Tarkovskog pojavljuje se kao transparent na trgu na kojem se nakon protestnog govora samospaljuje lik luđaka, Domenico. U svom govoru retorički pita kakav je ovo svijet ako vam luđak govori da se trebate sramiti te poziva na jedinstvo, zdravih i bolesnih, odnosno ludih. Pitanjem ludila najsustavnije bavio se Foucault, koji ga smatra mehanizmom isključivanja, konstruktom kojim se izdvaja nepoželjne iz društvenog života. Prisutni na trgu prilikom Domenicova govora uglavnom su oni koje se etiketira kao marginalce, ekscentrike. Zanimljivo je ili pak zastrašujuće da je do danas ludilo ostalo jedno od oruđa kojim vladajuća ekonomska kasta diskreditira neistomišljenike.  U najgrubljim crtama citirane filmove možemo svesti na nekoliko tematskih zajedničkih nazivnika: socijalizam, demokracija, pobuna, revolucija, anarhizam, rat, ljudska prava, nemoć, margina, konzumerizam, društvo, otuđenje, solidarnost.. Upravo se na tim temama koncentrira Vojnićev interes i motiv za aproprijacijom konkretnih medijskih tekstova dok su estetski elementi ovih klasika, takozvanih “art filmova” u drugom planu. Ideološka pozicija iz koje autor progovara jasno se zrcali iz odabira boja, crvene i crne. Ako zavirite u izlagačku arhivu i popratne tekstove vezane uz rad ovog umjetnika, gotovo uvijek naići ćete na “anarhiju” i “punk” kao nezaobilazne svjetonazorske referentne točke. U određenom smislu od njih ne odstupa ni danas. Sama “lo-fi” produkcija ove grafičke mape nije tek posveta sirovoj punk estetici već progovara i o konkretnim uvjetima kulturalne proizvodnje koji su na snazi. Svojevrsna anti-estetika, misaoni proces, odnosno kako sam Vojnić kaže motive za svoje radove ne crpi iz likovne sfere, naglasak je na misaonim procesima dok je produkcija rada puno kraća, a rezultat reduciran, minimalistički. Svime time, kao i smještanjem jezika, parola u medij vizualnih umjetnosti nedvojbeno Vojnićev opus svrstava na liniju ovdašnje konceptuale 70ih, Grupu šestorice i pitanja koja svojim radovima kojima naglašavaju etiku, a zanemaruju estetiku, otvaraju.  Na Barthesovom tragu, koji tvrdi da je svaki umjetnički i kulturni tekst zapravo mozaik citata, možemo analizirati Vojnićevu umjetničku praksu. Preuzimanje, prisvajanje, recikliranje temeljni su postupci u stvaranju Vojnićeve grafičke mape. Čineći to s tekstovima popularne kulture, šest filmova najpotentnijeg razdoblja talijanskog angažiranog, političkog filma reaktualizira i rekontekstualizira konkretne političke, kulturne, društvene, umjetničke probleme. U posljednja dva desetljeća prošlog stoljeća, afirmacijom postmodernističkih postupaka unutar kunsthistoričarskog aparata došlo je do radikalne smjene pojmova, mjesto utjecaja preuzela je sada legitimna aproprijacija. Ili, Sretenovićevim riječima: zato je i svaka slika suštinski transparentna jer uvek govori i o nekim drugim slikama koje je prethode, ona je prozor kroz koji vidimo sva ona dela, likovne obrasce i tekstove kulture na koje se intencionalno poziva ili ih pasivno usvaja kao tradicijom prenete i dostupne. Marta Baradić / Photography: Edna Jurcan  

Contact


Send Message

Leave Your Comment

More Exhibitions by marko vojnic gin

Ogni Poesia è Una P...

Zagabria/Croatia

Activism, Conceptual, Curating, Digital, Intervention, Mixed...

0
380

Goodbye 20th Century...

Zagabria/Croatia

Activism, Conceptual, Drawing, Installation, Mixed Media, Ot...

0
1040

Studio Msui/maci @ M...

Zagabria/Croatia

Conceptual, Installation, Painting, Photography

0
1272
Loading...